![\"\"](\"https:\/\/it.ffos.hr\/novosti\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/FZ2016Jakopec.jpg\" "\\"FZ2016Jakopec\\"")
<\/a><\/p>\nDr. sc. Anita Papi\u0107 i student Antonio Pahek predstavili su poster naslova: “Modeli u znanosti: aproksimacija stvarnosti ili fikcija”. Modeli imaju izniman zna\u010daj u razli\u010ditim znanstvenim kontekstima i njihovo stvaranje odnosno modeliranje nerazdvojni je dio znanstvenih aktivnosti. Znanstvenici provode puno vremena izgra\u0111uju\u0107i, testiraju\u0107i, uspore\u0111uju\u0107i i revidiraju\u0107i modele. Model mo\u017eemo definirati kao svjesno konstruiranu predod\u017ebu stvarnosti, kao oru\u0111e za postavljanje i dokazivanje hipoteza odnosno formuliranje ideja, kao pribli\u017eni prikaz sustava ili procesa odnosno aproksimaciju stvarnosti koja omogu\u0107uje opis kompleksnih fenomena itd. Op\u0107enito, razlikujemo mentalne ili misaone modele pomo\u0107u kojih predvi\u0111amo posljedice akcije, materijalne ili fizi\u010dke modele, matemati\u010dke modele pomo\u0107u kojih opisujemo realni sustav matemati\u010dkim jednad\u017ebama s ciljem analize, projektiranja i optimiranja sustava za koji je model izra\u0111en, konceptualne modele uz pomo\u0107 kojih primjerice vizualiziramo probleme te \u00a0ra\u010dunalne ili simulacijske modele. Nadalje, u znanosti nailazimo na najrazli\u010ditije tipove modela koje primjerice nazivamo fenomenolo\u0161ki, razvojni, testni, teorijski, heuristi\u010dki, imaginarni, modeli-igra\u010dke, zamjenski, analogni itd. Neki od slavnih modela iz znanstvenih teorija su primjerice Bohrov model atoma, Lorenzov model atmosfere, Lotka-Volterrin model predacije, model Watsona i Cricka strukture DNA molekule, Malthusov model i Verhulstov model dinamike populacije, Kuhlthau model pretra\u017eivanja informacija itd. Cilj ovoga postera je ilustrirati ulogu modela u znanosti s jedne strane kao temeljenog instrumenta u znanosti, a s druge strane kao krhku zami\u0161ljenu predod\u017ebu odnosno fikciju znanstvenika.<\/p>\n
<\/p>\n Doc. dr. sc. Boris Bosan\u010di\u0107 odr\u017eao je predavanje naslovljeno \u201eKnji\u017eevnost u funkciji znanosti (ili predmeti znanstvenog istra\u017eivanja u svijetu imaginacije)\u201c. Predavanje je bilo posve\u0107eno utjecaju knji\u017eevne imaginacije na znanstveni rad i promi\u0161ljanje. Neki od najve\u0107ih uvida \u010dovjekova duha u prirodu dogodili su se kad su granice izme\u0111u umjetnosti i znanosti bile izbrisane. Povijest je pokazala da su postojala znanstvena otkri\u0107a i uvidi koji su svoj povod prona\u0161li izvan znanosti, nerijetko i u knji\u017eevnosti. Dovoljno je spomenuti koncept DIKW hijerarhije (Podatka, Informacije, Znanja i Mudrosti) iz informacijskih znanosti koji svoje porijeklo vu\u010de iz pjesme The Rock T. S. Eliota ili odgovor Edgar Allana Poea na pitanje za\u0161to je nebo crno, kojim je nenadano pru\u017eio uvid u znanstvenu prirodu svemira, da bi se pokazalo da knji\u017eevnost mo\u017ee potaknuti znanstvenike na promi\u0161ljanje.Predava\u010d je demonstrirao na koji je na\u010din knji\u017eevno stvarala\u0161tvo njemu pomoglo u oblikovanju promi\u0161ljanja o predmetu svog znanstvenog rada – informacije. Pitaju\u0107i se \u0161to je to informacija, usporedo s uobi\u010dajenom znanstvenom metodologijom, pose\u017ee on i za knji\u017eevnom imaginacijom. U skladu s tim, uporaba metafore u znanstvenom diskursu postaje neizbje\u017ena. Odvest \u0107e ga to do neobi\u010dne zamisli o romanu u kojemu \u0107e nastaviti svoju potragu za odgovorom na pitanje \u0161to je to informacija, ali uz uporabu ‘vojske metafora’ koja \u0107e ga, na kraju, dovesti do iznena\u0111uju\u0107ih i zanimljivih uvida. Me\u0111utim, upravo ovi uvidi, proizi\u0161li iz knji\u017eevne imaginacije, poslu\u017eili su mu kao inspiracija za daljnje znanstveno promi\u0161ljanje u svezi ovog fenomena.<\/p>\n <\/p>\n Dr. sc. Snje\u017eana Stanarevi\u0107 Katavi\u0107 i studenti Sara Bakota i Mario Kuzman odr\u017eali su predavanje naslovljeno “Shakespeare u mozgu: umjetnost rije\u010di i znanost o \u010ditanju”. Sredi\u0161nje pitanje kojim se bavilo ovo predavanje jest kako na\u0161 mozak reagira prilikom \u010ditanja umjetnosti rije\u010di, tj. knji\u017eevnosti? Znanstvena disciplina koja poku\u0161ava dati odgovor na ovo pitanje zove se neuroestetika. Istra\u017eivanja su pokazala da ljudski mozak nije dizajniran za \u010ditanje i da je \u010ditanje u potpunosti ljudski izum za koji se mozak morao reprogramirati. \u010citanje je, s toga, samo po sebi prili\u010dno fascinantna pojava. Razlikujemo nekoliko vrsta \u010ditanja s obzirom na situaciju i svrhu \u010ditanja. \u010citanje kojim se bavilo ovo predavanje naziva se literarnoestetsko \u010ditanje. Pri takvoj vrsti \u010ditanja susret s literaturom je poseban do\u017eivljaj kojim \u010ditatelj ulazi u svijet ma\u0161te. Prilikom literarnoestetskog \u010ditanja doga\u0111aju se razli\u010diti procesi, kao \u0161to su transportacija i imerzija, koji zajedni\u010dki oblikuju do\u017eivljaj u\u017eitka \u010ditanja. U\u017eitak \u010ditanja \u010ditanje \u010dini jo\u0161 fascinantnijom pojavom i u znanstvenicima budi znati\u017eelju o tome \u0161to se u ljudskom mozgu odvija prilikom tog do\u017eivljaja. Najnovija metoda kojom se istra\u017euje do\u017eivljaj \u010ditanja je funkcionalna magnetna rezonanca (fMRI) koja nam omogu\u0107uje da vidimo koji su dijelovi mozga aktivni pri obavljanju odre\u0111enih zadataka. U predavanju su prikazana neka od suvremenih fMRI istra\u017eivanja \u010ditanja knji\u017eevnosti koja su tek u povojima, no daju naslutiti da mnogobrojni ve\u0107 poznati pozitivni ishodi \u010ditanja iz u\u017eitka imaju podlogu i u biologiji na\u0161eg mozga.<\/p>\n<\/a><\/p>\n